Jutro, pravi litnji dan, predviđaju se standardno visoke temperature, priko 30 u toku dana. Bonaca, plovi se već lagano sat dva, smjer zapad istok, kako bi ja reka ''jedrin'' lagano na motor dignute tende niz kurenat brzinom oko 4 čvora... pozicija, južna strana jednog lipog Dalmatinskog otoka, tražimo je, znam da je tu, standardni gps i auto pilot nam ne radi, po njemu se nalazim negdi u Meksičkom zaljevu. Ma za ono koliki sam ja veliki moreplovac ne triba mi ništa jer ionako plovin po ovoj našoj poznatoj obali i otocima, a štaš dalje ka je ovdi sve šta ti triba.. od vale do vale, pomalo. Aj, pomalo koristim ovaj Navionics preko I phona i kaže mi da je ona sljedeća, da, ta naša vala koja nam je današnji cilj.

Jedva čekan, još ka dite sam sluša priče o lipom žalu sa velikim oblucima, onim lipim bilim velikim okruglim bovanima... ali nas ka dicu nije zanimala plaža, ko se tad uopće kupa po plažama i to pogotovo negdi di nema žive duše, uvik smo tražili šušur i di ima više ekipe. Ali ta plaža i ti bovani su se često spominjali u nekom skroz drugom kontekstu. Tada smo uporno pokušavali nekako napravit oni Zagorov tomahavk, e pa neko je onda bija reka da u toj vali na toj plaži ima takvih bovana koji bi bili idealni da napravimo čarobni Zagorov tomahavk i postanemo Dalmatinski duhovi sa sjekirom. Samo šta mi nismo lutali Darkvudskom šumom već livadama, valama i gomilama suhozida našeg Dalmatinskog otoka. Eto, napokon iman priliku se iskrcat na tu plažu i vidit oće li mi se ukazat bovan takvog potencijala.

Uplovaljavamo, prvi dojam to je to, to je ono šta smo tražili, takva vala nam triba za guštat cili dan... i nečete virovat, koliko vidim na prvu, nema ni jednog usidrenog broda, samo jedan kaić vezan za muletić, savršeno. Ulaz u valu je širok sa relativno strmim djelovima obale, koja je ponegdi i okomita, do 20 tak metara visine. Sa live strane na sredini vale stvara se jedan takav savršen okomit zaklon, mala litica koja se spušta u more, s obzirom da je već dubina na nekih 10-15 m i sve dublje ulazimo u valu to mi izgleda ka idealno misto za sidrenje. Prizor je zapanjujuć, dubina za sidrenje zadovoljavajuća... a s obzirom da se predviđa posli podne zapadni termički vitar onda je to sigurno najbolja pozicija. Osjeća se miris borova i ostale mediteranske vegetacije, a u dnu vale se vidi ono žalo, ona mitska plaža. Ali sinjajen i drugu plažu, nešto je manja i uvučena u garmi, a garma je inače malo špiljsko udubljenje u obali sa žalom, čista romantika...

Prije sidrenja zavrtin se brodom po vali da malo provižitan, poviše plaže postoji samo jedna lipa kuća, za koju inače znam da je u funkciji Dalmatinske konobe, do nje vodi staza koja ide od već spomenutog muletića, ali ne osjeća se da trenutno u kući i uopće u vali ikoga ima. Ma to je to, rombinzonski osjećaj, ovo treba iskoristit jer predpostavljam da nisam baš ja najprosvitljeniji lik na Jadranu i Dalmatinskim otocima koji je otkrija toplu vodu, sigurno će u toku dana svraćat nautičari. Nastavljam svoj krug brodom obrnuto od kazaljke na satu i usmjeravam ga na misto za sidrenje, sve izgleda ok, pozicioniram se i zavozim krmom prema kraju, ostavljam timun boljoj polovici i trčin na provu bacit sidro. Sidro je dobro uvatilo i sad bi tribalo uvatit krmu za kraj... već vidin da će i ovo sidrenje trajat uru vrimena, u stvari ono traje 5-10 min sa vezanjen i svim, ali ja uvik moran sve iljadu puta provjerit jer inaće bi bilo sve prejednostavno. Skačen u more, vučen konop, naša san lipu stinu koja malo viri iz mora, vatan se za nju i drugi kraj vračan na brod. Sve pari ka Bog, sidro, krma... ok, amo se malo odmorit 5 min i uživat u ovoj blagodati prirode, di ovo ima na svitu, straj me o ovome iti pisat jer čovik ne može virovat da ovakvih vala još uvik ima, skoro netaknutih, di bar na trenutke moš bit sam.

Valjda će uvik bit ovakvi mista u Dalmaciji, di se može disat punim plučima, plučima netaknutog Mediterana. I neka ime vale još bar malo ostane tajna...